Divlja svinja, srna, jelen, voluharica, krtica, zec, kunić
Divlja svinja
Divlja svinja jedna je od najčešćih meta lovaca budući da su joj populacije poprilično brojne, što je posljedica većeg broja mladih i vrlo malo prirodnih neprijatelja. Odličan je trkač i vrlo dobar plivač. Ženke žive u čoporima kojima se samački mužjaci približavaju samo u vrijeme parenja. Najčešća staništa divljih svinja su vlažne šume.
Odrasli primjerci mogu narasti i do 100 cm visine te 160 cm dužine. Masa mužjaka (vepra) može dostići i 300 kg, a karakteristični su po razvijenim očnjacima (kljovama) koji su vrlo efikasno i opasno obrambeno oružje. Divlje svinje su svejedi: jedu biljnu hranu, životinje koje mogu svladati, pa čak i strvine. Od biljaka najdraža hrana su im žirevi, kesteni te nasadi kukuruze i pšenice.
Divlje svinje su pretežno noćne životinje sa jakim nomadskim nagonom. Obitavaju u šumama s visokim deblom (hrast, bukva, kesten, smreka, jela i dr.) koje su bogate niskim raslinjem, a vrlo često zalaze i na obližnje obradive površine, voćnjake i livade na kojima onda prave veliku štetu. Ovim što se hrane samim biljkama i njihovim plodovima te iz zemlje izvlače zasađene biljke, vrlo veliki problem predstavlja i to što ruju te gaze i uništavaju sve pred sobom. U potrazi za hranom, divlje svinje u 24 sata mogu prijeći i do 50 km.
Srna
Srna je šumska životinja, vitkog i vrlo pokretljivog tijela, duljine do 140 cm, visine do 75 cm te težine oko 25 kg. Mužjaci imaju rogove koji se mogu pojaviti i kod starih ženki. Uz divlje svinje, srna je najraširenija lovna divljač u Hrvatskoj. Glavna staništa su joj rubni dijelovi mješovitih šuma uz široke livade.
Srna je biljojed te su joj glavna hrana trave, lišće, šumski izdanci, zeljaste biljke, plodovi šume i livade te žitarice. Srna brsti sve vrste lišća, pupove i izbojke. Osobito vole hrast, jasen, brijest, vrbu i jelu, a nešto manje bor i smreku. Izbojke srna uglavnom čupa, a mlade biljke često potpuno uništi. Drugi način štetnog djelovanja je češanje rogova srndaća o deblo, ponekad u toj mjeri da stablo bude potpuno uništeno. Češanjem rogova o deblo srndać skida kožicu i dlake s novih rogova, a istovremeno i označuje svoj teritorij. Općenito govoreći, srneća divljač uzrokuje manje štete nego jelenska, a razlog je manja potreba za hranom.
Jelen
Uobičajena staništa jelena su šumski prostori uz veće vodotoke te brdske i planinske šume. Često obitava na otvorenim prostorima. Duljina tijela jelena iznosi oko 250 cm, a visina do 150 cm. Tjelesna masa kreće se u rasponu od 125 do 300 kg. Mužjak, za razliku od ženke (košute) ima grivu i rogove.
Košute, za razliku od mužjaka, gotovo cijelu godinu žive u krdima. Osnovna karakteristika jelena jest migracija, budući da imaju duboko usađen nagon za sezonske seobe (ljeti u više, a zimi u niže predjele).
Jelen je biljojed koji se hrani raznim travama, šumskim mladicama, pupovima, korom mlađeg drveća i šumskim plodovima. Najviše štete napravi na drveću s kojeg guli koru i kojeg oštećuje udaranjem i češanjem rogova. Tome su posebno izloženi jasen, hrast i smreka. Velike štete prouzroči i odgrizanjem pupova i mladica.
Voluharica
Voluharice su glodavci vrlo slični mišu, dužine 12 – 20 cm. Žive u tlu gdje kopaju tunele po cijeloj površini vrta/voćnjaka. Prisutnost voluharica primjećuje se po rupama u tlu i one su gotovo jedini dokaz njihove prisutnosti, budući da ih se vrlo rijetko može vidjeti.
Voluharice su prava noćna mora za svakog vrtlara. One su najčešći i ekonomski najštetniji poljski glodavci. Rade velike štete u vrtovima i voćnjacima, čemu doprinosi i činjenica da jedu gotovo sve vrste biljne hrane. Uništavaju korijenje mladih sadnica, gule koru s drveća, jedu gotovo sve vrste lukovica i gomolja. Budući da ne skuplja rezervni hranu za zimu, najveće štete napravi u hladnom dijelu godine.
Krtica
Krtice su male životinje koje žive ispod tla u sustavu tunela koji su same iskopale. Hrane se malim beskralješnjacima koji također žive ispod zemlje. Dužina tijela krtice iznosi od 6 do 22 cm, a težina od 9 do 170 g. Po svojim osnovnim karakteristikama krtice nisu štetočine: ne jedu korijenje biljaka već kukce i nametnike, a često i mladunce miševa i voluharica. Vrlo su korisne jer kopanjem tunela miješaju humus i rahle zemlju.
Iako su krtice mesožderi i ne uzimaju biljnu hranu, ipak vrlo često znaju napraviti i velike štete uzgajanim biljkama: upropaštavajući gredice, uništavajući posijane ili posađene biljke, potkopavajući i trgajući korijenje, zatrpavajući iznikle biljčice te uništavajući cvjetnjake i travnjake. Posebno velike štete mogu napraviti gusto posađenim i nježnim biljčicama rasada. Još jedan aspekt štetnog djelovanja krtice je taj što se hrani i vrlo korisnim kišnim glistama, što izravno utječe na narušavanje plodnosti tla. Ipak, najveća šteta koju uzrokuju je vizualna – stvaraju nakupine zemlje, „krtičnjake“, prilikom izlaska na površinu. Zbog toga ljudi love i ubijaju krtice, čime je nekoliko vrsta postalo vrlo ugroženo te su zaštićene zakonom.
Zec i kunić
Zec je vrlo lijepa životinja, izvrsnog osjetila njuha, vida i sluha. Aktivan je uglavnom navečer i po noći. Za razliku od kunića koji živi u grupama, zec je samotna životinja. Može narasti u dužinu do 80 cm, u visinu do 35 cm, te doseći težinu od 5 kg. Vrlo je ukusnog mesa te je česta meta lovaca. Osim njih, zec ima puno prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji dolaze na ovim prostorima.
Zec se hrani isključivo hranom biljnog porijekla i to travama, žitaricama, lišćem, plodovima polja i šume, pupovima, mladicama i mladom korom drvenastih biljaka. Najviše voli djetelinu, kupus i mrkvu koji su bogati vodom. Može uzrokovati velike štete u rasadnicima, voćnjacima i mladim šumskim sastojinama odgrizanjem pupova, mladih izbojaka i guljenjem kore. Često na manjim površinama unište sve biljke. Velike probleme zadaje voćarima u hladnom dijelu godine kada gule koru s mladih drvenastih biljaka zbog nedostatka hrane.